Ljudi su stoljećima proučavali ponašanje životinja. The etologija, kako se ova znanstvena disciplina naziva, ima za cilj, između ostalih pitanja, riješiti misle li životinje ili ne. Budući da smo inteligenciju učinili jednim od "ključeva" za razlikovanje od drugih životinja.
U ovom članku Better-Pets.net objasnit ćemo ključne koncepte studija usmjerenih na procjenu osjetljivih i kognitivnih sposobnosti životinja. Misle li životinje? Objašnjavamo sve o inteligenciji životinja.
Što je razmišljanje?
Ako želimo doći do zaključka o tome misle li životinje ili ne, prvo moramo definirati što podrazumijevamo pod djelovanjem mišljenja. Misliti dolazi iz latinskog Razmislit ću, koji je imao značenje vaganja, izračunavanja ili razmišljanja. Rječnik Kraljevske španjolske akademije definira ga kao oblikovati ili kombinirati ideje ili prosudbe u umu. Rječnik ukazuje na nekoliko značenja, među kojima se ističe pažljivim ispitivanjem nečega u umu kako bi se donio sud, imala namjeru učiniti nešto ili donijeti sud ili mišljenje o nečemu u umu.
Svi ti postupci odmah podsjećaju na drugi pojam od kojeg se misao ne može odvojiti i koji je nitko drugi do inteligencija. Ovaj se pojam može definirati kao sposobnost uma koja dopušta učiti, razumjeti, zaključivati, donositi odluke i stvarati ideju stvarnosti. Određivanje koje se životinjske vrste mogu smatrati inteligentnima bilo je stalni predmet proučavanja tijekom vremena.
Uzimajući u obzir datu definiciju, praktički se sve životinje mogu smatrati inteligentnima jer uspijevaju učiti i, drugim riječima, prilagoditi svom okruženju. A inteligencija nije samo rješavanje matematičkih operacija ili slično. S druge strane, druge definicije uključuju sposobnost korištenja instrumenata, stvaranje kulture, odnosno sposobnost prenošenja učenja od roditelja na djecu ili jednostavno cijeniti ljepotu umjetničkog djela ili zalaska sunca. Osim toga, sposobnost komuniciranja putem jezika, čak i pomoću simbola ili znakova, smatra se uzorkom inteligencije pretpostavljajući visoku razinu apstrakcije za ujedinjavanje značenja i označitelja. Inteligencija, kako vidimo, ovisi o tome gdje ju je istraživač postavio.
Tema inteligencije životinja kontroverzna je i uključuje i znanstvenu i filozofsku i religijsku sferu. A to je tako zato što se sami nazivamo Homo sapiens, činimo razliku između naše vrste i ostalih, što nas na određeni način legitimira da iskorištavamo ostale životinje smatrajući ih, na određeni način, inferiornima.
Stoga ne možete izgubiti iz vida etika u istraživanju ovog pitanja. Također je važno da zapamtimo naziv znanstvene discipline, etologija, koji je definiran kao usporedna studija ponašanja životinja.
S druge strane, studije uvijek imaju antropocentrična pristranost kako ih odgajaju ljudi, koji su ujedno i oni koji tumače rezultate iz svoje perspektive i svog načina razumijevanja svijeta, koji ne mora biti isti kao kod životinja gdje će više dominirati, na primjer, miris ili sluha. A to je da ne spominjemo odsutnost jezika, činjenicu koja ograničava naše razumijevanje. Promatranja u prirodnom okolišu također treba odvagnuti u odnosu na ona koja su umjetno stvorena u laboratorijima.
Istrage su u tijeku i otkrivaju nove podatke. Na primjer, u svjetlu trenutnog znanja iz Veliki projekt majmuna od ovih primata se traži da dobiju prava koja im odgovaraju kao hominidi koja su. Kao što vidimo, obavještajne službe imaju odjeka na etičkoj i zakonodavnoj razini.
Saznajte više o univerzalna deklaracija o pravima životinja na Better-Pets.net.
Misle li životinje ili djeluju prema instinktu?
S obzirom na definiciju mišljenja, za odgovor na ovo pitanje potrebno je utvrditi značenje pojma instinkt. Instinkt se odnosi na urođena ponašanja, dakle, nisu naučeni, prenose se genima. Stoga će sve životinje iste vrste na isti način reagirati na određeni podražaj. Instinkti se javljaju kod životinja, ali ne zaboravimo da se javljaju i kod ljudi.
Studije provedene s ciljem rješavanja pitanja mogu li životinje razmišljati općenito su smatrale da su sisavci inteligencijom nadmašili gmazove, vodozemce ili ribe, koje su pak nadmašile ptice. U njima su se primati, slonovi i dupini istaknuli kao inteligentniji. Hobotnica, za koju se smatra da ima značajnu inteligenciju, čini iznimku od ove maksime.
Unutar studija o razmišljanju životinja također je procijenjeno imaju li sposobnosti rasuđivanja ili ne. Razlog Može se definirati kao uspostavljanje odnosa između različitih ideja ili koncepata radi dobivanja zaključaka ili donošenja prosudbe. Na temelju ovog opisa koncepta da možemo smatrati da životinje razum, jer se u nekima cijenilo da su sposobni koristiti elemente za rješavanje problema koji im se predstavlja bez pribjegavanja pokušaju i pogrešci.
Misle li i osjećaju li životinje?
Podaci koje smo do sada izložili dopuštaju prihvaćanje mišljenja životinja. O tome osjećaju li i mi nalazimo dokaze. Prije svega, možemo razlikovati sposobnost osjećaja fizičke boli. Za to je utvrđeno da su te životinje sa živčani sustav mogu osjetiti bol na način sličan onome što mi ljudi doživljavamo. Stoga, kako bi dali primjer o kojem se namjerava raspravljati, kategorički bikovi osjećaju bol u ringu.
No, pitanje je i u utvrđivanju da li pate, odnosno da li doživljavaju a psihološke patnje. Činjenica patnje stres, koji se može objektivno mjeriti na temelju hormona koji se izlučuju, čini se da daje potvrdan odgovor. Depresija koja je opisana kod životinja ili da neke umiru nakon što su napuštene bez fizičkog uzroka također bi potvrdila ovu pretpostavku. Ponovno, rezultati studija u tom pogledu predstavljaju a etičko preispitivanje i trebali bi nas natjerati da razmislimo o svom tretmanu prema ostalim životinjama na planeti.
Saznajte što su oni slobode dobrobiti životinja te kako se odnose prema stresu na Better-Pets.net.
Primjeri životinjske inteligencije
Sposobnost nekih primata da komuniciraju putem Znakovni jezik, Korištenje alata ovih vrsta, glavonožaca ili ptica, Rješavanje problema manje ili više složeni, štakori koji prestaju jesti hranu zbog koje su se njihovi srodnici osjećali loše ili upotreba toplih izvora japanskih makaka primjeri su na kojima se radilo u stalnoj studiji koju su ljudi razvili kako bi riješili pitanje jesu li životinje razmišljati. Da bismo saznali više, možemo pročitati studije Desmonda Morrisa, Jane Goodall, Dian Fossey, Konrada Lorenza, Nikolaasa Timbergena, Fransa de Waalla, Karla von Frischa itd.
Ako želite pročitati više članaka sličnih Misle li životinje?, preporučujemo da uđete u naš odjeljak zanimljivosti o životinjskom svijetu.
