BINTURONG - Karakteristike, stanište, hranjenje i razmnožavanje (sa SLIKAMA)

Binturong (Arctictis binturong) to je azijska životinja Ima posebne karakteristike, po čemu se ističe unutar obitelji Viverride kojoj pripada. Jedna od ovih osobina je da se smatra najvećom vrstom u svojoj skupini, s obzirom na svoje dimenzije. Binturong je također poznat kao manturon ili mačji medvjed ili medvjed, iako ne liči na neku od ovih životinja na određeni način.

S druge strane, ima važnu ulogu unutar ekosustava u kojima obitava, međutim nije izbjegao ljudsko djelovanje, zbog čega je uvršten na crveni popis Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN) zbog stupnja opadanja broja stanovnika. U ovom članku Better-Pets.net predstavljamo vam informacije o binturongu, njegove karakteristike, stanište, hranjenje i razmnožavanje.

Taksonomska klasifikacija binturonga

Manturon ili medvjeđa mačka taksonomski je klasificirana na sljedeći način:

  • Kraljevstvo: Životinja
  • Rub: Cordado
  • Klasa: Sisavac
  • Narudžba: Mesožder
  • Obitelj: Viverridae
  • Spol: Arctictis
  • Vrsta: Arctictis binturong

Što se tiče postojanja podvrsta Arctictis binturong, neki znanstvenici prepoznaju devet, no novija stajališta izražavaju potrebu revizije ove klasifikacije zbog različitih kontroverzi u tom pogledu[1].

Karakteristike binturonga

Kao što smo spomenuli, to je najveća vrsta među viverridima, s rasponom težine između 9 i 20 kg. Što se tiče duljine, ona može biti blizu 100 cm, iako ovoj brojci treba dodati i duljinu repa, budući da može mjeriti oko 90 cm. Osim toga, rep binturonga karakterizira prehensile, što ga čini jednim od rijetkih mesoždera s ovom osobitošću.

Nastavljajući sa karakteristikama binturonga, on ima prilično dugačak kaput, crne i hrapave boje, na kraju sa sivim vrhovima. Dlake na licu su manje obilne i obično su nešto svjetlije, sa sivkastim ili nešto svjetlijim prugama preko očiju; ima i sijede brkove. Uši su male, iz njih vire pramenovi kose. Što se tiče očiju, one su također male, s crvenkasto-smeđom bojom.

Seksualni dimorfizam u binturongu prisutan je u odnosu na veličinu, od ženke su nešto veće nego mužjaci.

Običaji medvjeda

Marama šal ili medvjed, iako nije jako teritorijalna, ima usamljeni običaji i općenito izbjegava druge jedinke vrste. On je drvenih navika, za koje se oslanja na svoj prehensilni rep. No, s obzirom na njegovu težinu, u nekim je slučajevima teško skakati između stabala pa razvija i aktivnost na tlu za prelazak s jedne biljke na drugu.

Postoje kontradiktorni izvještaji koji se odnose na sate u kojima razvija više aktivnosti, budući da neki izvještavaju da su općenito noćni ili sumračni, s malo djelovanja po danu, dok su druge studije pokazale da je vrsta aktivna tijekom dana [2]. Drugi njihov običaj je sposobnost plivanja kako bi došli do hrane.

Binturong komunicira uglavnom mirisnim putem, a to je da i mužjak i ženka imaju dvije žlijezde uz anus. Ženka također ima dvije dodatne žlijezde pored vulve. Ove strukture proizvode miris koji je opisan kao sličan mirisu kokica, koje se ostavlja na drveću, pa je to način da se pokaže njegova prisutnost u tom području. Također koristi određene vokalizacije kao što su režanje, urlik i neka vrsta zvižduka za komunikaciju.

Gdje živi binturong?

Binturong je vrsta porijeklom iz Azije, iz zemalja poput Bangladeša, Butana, Kambodže, Kine, Indije, Indonezije, Narodne Demokratske Republike Laosa, Malezije, Mjanmara, Nepala, Filipina, Tajlanda i Vijetnama.

Što se tiče staništa binturonga, u nekim zemljama, poput Narodne Demokratske Republike Laosa, ova životinja uspijeva na velikim površinama zimzelenih šuma. Dok se u drugim, poput Filipina, nalazi i u primarne i sekundarne šume nizini, ali i travnjacima. Općenito živi na visinama od gotovo razine mora do 400 m, a iznimno je viđen na gotovo 1000 m.n.v.v.

S druge strane, binturong se može razviti u nekim šumama, pa čak i napuštenim ekosustavima, koji su posječeni. Međutim, nema dokaza koji pokazuju da se radi o interveniranim prostorima koji ostaju aktivni.

Što jede binturong?

Iako se taksonomski nalazi u redovima mesoždera, hranjenje binturonga temelji se posebno na voće, osobito smokve davitelje poput vrste Ficus altissima, tako da je njihova prehrana poželjno plodna.

Međutim, možete konzumirati i druge dijelove biljaka, npr pupoljci i lišće, uz kukce, ribe, male ptice, glodavce, jaja pa čak i strvine, tako da je u strogom smislu riječ o svejedi.

Reprodukcija binturonga

Ženke spolno sazrijevaju s dvije i pol godine, dok mužjaci to čine malo ranije. Ova vrsta ima veće stope reprodukcije od siječnja do ožujka može se razmnožavati tijekom cijele godine. Mužjaci su obično u defenzivi sa ženkama, osim kad su prijemčivi, što je činjenica da komuniciraju kroz mrskanje. Gestacija traje 90-92 dana i obično su legla dva mlada, iako mogu biti i više, s najviše šest.

Novorođenče binturong prosječno teži 142 grama, zatvorenih očiju i prvih nekoliko dana skriveno je u majčinom krznu. Dojenje se javlja između 6 i 8 tjedanas. Općenito, brigu o leglu obavlja samo majka i uobičajeno je promatrati ženke same sa svojim mladuncima, no na kraju neki mužjaci dijele aktivnost sve do osamostaljenja mladih. U nekim se slučajevima obiteljska skupina može održati, čak i kad potomcima više nije potrebna roditeljska skrb.

Binturong je vrsta s određenom dugovječnošću, koja može živjeti oko 18 godina u divljini, dok je u zatočeništvu dokumentirano da mogu živjeti i do 25 godina.

Stanje očuvanosti binturonga

Binturong je klasificiran kao ranjiv od strane IUCN -a zbog opadajućeg populacijskog trenda i zbog toga što ga je rijetko ili rijetko promatrati u prirodnom rasponu rasprostranjenosti. Zapravo, procjenjuje se da je binturong u nekim regijama blizu lokalno izumiranje.

Prijetnje vrsti uključuju trgovinu ljudima radi komercijalizacije kao kućnih ljubimaca, lov za prehranu ljudi, u nekim zemljama vrsta se najviše drži u kavezima za izlaganje, a uključena je i prodaja kože. Iako u nekim područjima lokacije vrsta postoje zakoni i ugovori o njenoj zaštiti, kao i održavanju određenih zaštićenih područja, stroža provedba mjera koje doista jamče očuvanje binturonga u njegovom prirodnom staništu.

Ako vas to zabrinjava koliko i nas, provjerite Kako zaštititi ugrožene životinje i poduzmite mjere.

Ako želite pročitati više članaka sličnih Binturong - Karakteristike, stanište, hranjenje i razmnožavanje, preporučujemo da uđete u naš odjeljak zanimljivosti o životinjskom svijetu.

Reference
  1. Veron, G., Debruille, A., Kayser, P., Fernandez, D., Bourgeois, A. (2020). Genetska raznolikost i struktura binturonga Arctictis binturong (Carnivora: Viverridae): Status nedostižnog palavskog binturonga i implikacije za očuvanje. Zoološki časopis Linneanskog društva, Svezak 188, broj 1, siječanj 2021-2022, stranice 302-318. Dostupno na: https://doi.org/10.1093/zoolinnean/zlz100
  2. Willcox, DHA, Chutipong, W., Grey, TNE, Cheyne, S., Semiadi, G., Rahman, H., Coudrat, CNZ, Jennings, A., Ghimirey, Y., Ross, J., Fredriksson, G i Tilker, A. (2016.). Arctictis binturong. Crveni popis ugroženih vrsta IUCN -a za 2016. godinu: e.T41690A45217088. Dostupno na: https://dx.doi.org/10.2305/IUCN.UK.2016-1.RLTS.T41690A45217088.hr
Bibliografija
  • Schleif, M. 2013. Arctictis binturong. Web raznolikosti životinja. Sveučilište Michigan. Zoološki muzej. Dostupno na: https://animaldiversity.org/accounts/Arctictis_binturong/

Vi ćete pomoći u razvoju web stranice, dijeljenje stranicu sa svojim prijateljima

wave wave wave wave wave